Katolički školski centri "Škole za Europu"

Tradicija dobrog katoličkog osnovnog i srednjeg školstva u Bosni i Hercegovini nasilno je posvema prekinuta 1945. godine. I nije ga bilo gotovo cijelih 50. godina, odnosno sve do 1994. godine kad je usred rata u Sarajevu Vrhbosanska nadbiskupija osnovala prvi Katolički školski centar «Sv.Josip» i tim utemeljenjem je započela prva katolička škola poslije Drugoga svjetskog rata. Poslije toga osnovano je još sedam takvih školskih centara: u Zenici, Tuzli, Travniku, Konjicu, Banja Luci, Bihaću te u Žepču koji je u vlasništvu Hrvatske salezijanske provincije. Zbog ne povratka hrvatskog pučanstva u općinu Konjic te zbog odluke županijskog ministarstva prosvjete HNŽ/K o spajanju rezreda Osnivač je odlučio 2005. godine zatvoriti rad škole u Konjicu.

U sastavu Katoličkog školskog centra "Sv. Josip" u Sarajevu, koji je u prostorijama nekadašnje Učiteljske škole časnih sestara Kćeri Božje ljubavi utemeljen 19. studenoga 1994. godine, djeluje Osnovna škola, Srednja medicinska škola i Opća-realna gimnazija, te područna Osnovna škola u naselju Stup. Budući da je zgrada bivše Učiteljske škole, u vrijeme kad je dana Crkvi na korištenje, bila u vrlo lošem stanju, najprije je temeljito obnovljena. Kao i udrugim Katoličkim centrima, ove škole otvorene su svima i pohađaju ih djeca različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti te djeca nekih stranih diplomata koji obavljaju razne djelatnosti u ovome gradu. Uz Centar otvoren je i internat s oko 80 mjesta sa zasebnim odjelima za mušku i žensku katoličku mladež, koja pohađa jednu od srednjih škola a nisu podrijetlom iz Sarajeva.

U sastavu Katoličkog školskog centra "Sv. Pavao" u Zenici, koji je otvoren u jesen 25. rujna 1995. godine, djeluju dvije škole: Osnovna i Opća gimnazija s ukupno 545 učenika na početku školske 2001/2002. godine. Do jeseni 2001. godine djelovale su u unajmljenim prostorijama, a otada u novoj zgradi koja je nanovo izgrađena.

Katolički školski centar "Sv. Franjo" u Tuzli utemeljen je u jesen 1995. godine. Od tada u njemu djeluje Opća-realna gimnazija, a od 2001. godine i Osnovna škola.

Katolički školski centar "Petar Barbarić" u Travniku djeluje u prostorijama nekadašnje poznate travničke gimnazije od 28. rujna 1998. godine. Cijela zgrada koja je za sada samo djelimično vraćena Crkvi na korištenje, u vrlo trošnom je stanju. Stoga se od početka temeljito obnavlja usporedo s odvijanjem nastavne djelatnosti u dvije škole: Osnovnoj i Općoj-realnnoj gimnaziji. Uz Gimnaziju postoji i sjemenište za svećeničke kandidate, te internat za učenike koji dolaze iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine

Katolički školski centar "Don Bosco" u Žepču započeo je raditi 20. rujna 1999. godine.U njemu djeluje Tehničko-obrtnička škola, koju pohađa oko 250 učenika, Opća gimnazija s oko 240 učenika, te područni odjel Gimnazije u Usori sa svojih 100 polaznika koje poučava oko 40 profesora. Ovaj centar vode svećenici Hrvatske salezijanske provincije koji su u Žepču sagradili moderne prostore za ove škole.

Cijeli ovaj zahtjevni projekt novoga katoličkog školstva, za kojega svi pokazatelji govore da funkcionira vrlo dobro, vodi mons. Dr. Pero Sudar , pomoćni sarajevski biskup i promicatelj za katoličko školstvo u Nadbiskupiji.

Katoličke školski centri sa svojim školama uključeni su 1997. godine u "Europski odbor za katoličko školstvo" (Comité Européen pour l' Enseignement catholigue). U obavljanju nastave slijede vlastiti Nastavni plan i program koji je izrađen i prihvaćen na seminaru djelatnika Katoličkih školskih centara u Neumu 1997. godine. Neki od njih izdaju vlastite listove a od proljeća 2001. godine svi centri izdaju zajednički list "Izvori".

Zaključak

Solidni temelji katoličkom školstvu u Bosni i Hercegovini udareni su kroz dva posljednja desetljeća XIX. stoljeća za vrijeme Austro-Ugarske uprave u ovim krajevima. Nekoliko redova časnih sestara upravo tada započinje širiti mrežu svojih osnovnih škola koje smještaju uglavnom u većim gradovima i mjestima. U prvoj polovici XX.stoljeća katoličke škole dosegle su zavidnu razinu dok su neke smatrane najboljima u Bosni i Hercegovini. Nekima od njih pripada i povijesno prvenstvo: npr. Ženska učiteljska škola u Sarejevu , koju su vodile sestre Kćeri Božje ljubavi , prva je te vrste a Vrhbosanska teologija prva visoka škola u modernom smislu u povijesti Bosne i Hercegovine. Uz to, časne sestre osnivaju i vode također 11. viših djevojačkih škola te nekoliko stručnih.
Od neizmjerne važnosti bile su također tri klasične gimnazije koje je osnovala i vodila Katolička Crkva: Nadbiskupska klasična gimnazija u Travniku, Franjevačaka klasična gimnazija u Visokom i Franjevačka klasična gimnazija u Širokom Brijegu, te tri visoke filozofsko-teološke: Vrhbosanska u Sarajevu, čijim utemeljenjem 1890. godine započinje visokoškolstvo u Bosni i Hercegovini, te Franjevačka teologija u Sarajevu i Franjevačka bogoslovija u Mostaru. Sve ove škole, osim franjevačke gimnazije u Visokom i Franjevačke teologije i Franjevačke teologije u Sarajevu, zabranjene su poslije 1945. godine i nikad više nisu obnovljene osim što je Vrhbosanska teologija obnovila rad 1969. godine a Nadbiskupska gimnazija u Travniku 1998. godine.

Od 1994. godine Crkva otvara nove katoličke školske centre u sastavu kojih djeluju različite škole. Do sada su takvi centri utemeljeni u Sarajevu, Travniku, Tuzli, Zenici, Žepču, Konjicu, Banja Luci i Bihaću. Pohađaju ih ponajviše djeca katoličke vjeroispovijesti ali su, kao i nekadašnje katoličke obrazovne ustanove, otvorene za sve učenike bez razlike na vjeroispovijest i nacionalnu pripadnost.